Zemlje iz grupe G-7, čiji ministri su se sastali u petak u Iqaluitu, u Kanadi, imaju ukupno 30.000 milijardi dolara javnog duga o kojem najvjerovatnije neće htjeti da govore. Generalni direktor Međunarodnog monetarnog fonda Dominique Strauss-Kahn je među zvanicama skupa. On je još na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu 30. janaura upozorio da će javni dug biti "jedan od velikih problema, možda i najveći problem u narednim godinama".

Pojačana zabrinutost tržišta zbog mogućnosti izbijanja dužničke krize u Europi potaknuli su slobodni pad eura na međunarodnim tržištima valuta na najnižu razinu u devet mjeseci prema dolaru.
U takvim je okolnostima europska jedinstvena valuta potonula na 1,3648 dolara, najnižu razinu od 6. svibnja 2009. Kasnije se euro oporavio na 1,3677 dolara. Prema jenu je ojačao na 122,48 jena. Dolar je također dobio na vrijednosti prema jenu, te se njime trgovalo po 89,54 jena.

Nenadano smanjenje emisije trezorskih zapisa Portugala opet je potaknulo strah da bi ‘periferne’ države eurozone, Grčka, Španjolska i Portugal, mogle završiti u bankrotu

Narod je ostavljen sam i nije mu preostalo ništa drugo nego da se pobuni. Nije mogao više da trpi zulum režima. Nema budućnosti sa ovim političarima. Svuda se širi apatija i beznađe. Jedino što je izvesno jesu mesečni troškovi koji dolaze sve brže i koji postaju sve veći. Jedino što je sigurno je smrt u bedi i razočaranju. Između života i smrti narod je izabrao pobunu, protest i pokušaj da se odbrani ugroženi život.

Krajem novembra spoljni dug Srbije dostigao 33,26 milijardi dolara. Država protekle godine pojačala svoje zaduživanje, pod pritiskom svetske ekonomske krize, koja je dovela do pada privrednih aktivnosti i odliva kapitala.
Spoljni dug Srbije dostigao je krajem novembra 33,26 milijardi dolara, što je za 2,7 odsto više nego mesec dana ranije, a čak za 8,3 osto više u odnosu na kraj 2008. godine, izjavio je direktor Instituta za tržišna istaživanja "IZIT" Miloje Kanjevac.

Da li će slabljenje privrede primorati Rusiju na reforme?
U junu 2008. dok je svetska privreda počinjala da se urušava, ruski premijer Vladimir Putin bio je optimističan po pitanju ekonomske budućnosti svoje zemlje. „Nismo u krizi“, rekao je on. U tom trenutku držao je sve konce u rukama. Privredni rast Rusije iznosio je 7% godišnje od 1999. do 2007, a Putin je predviđao da će nadmašiti Nemačku i da će ruska privreda do 2020. dospeti na peto mesto u svetu.

Postoje tri glavna načina za diferencijaciju između različitosti i nejednakosti. Kao prvo, različitost može biti horizontalna, bez ikoga ili ičega iznad ili ispod, boljeg ili goreg, dok je nejednakost uvek vertikalna ili uključuje rangiranje. Drugo, razlike su samo pitanje ukusa i/ili kategorizacije. Nejednakost, sa druge strane, nije samo pitanje kategorizacije već nešto što krši moralne norme jednakosti među ljudskim bićima. (Ovim se ne pretpostavlja bilo kakva norma potpune jednakosti već se ističe da je razlika isuviše velika i/ili da je uzela nepravičan tok – na primer, kada pogrešni ljudi pokupe najbolje nagrade). Treće, da bi različitost postala nejednakost, ona takođe mora biti podložna ukidanju. Veća fizička snaga jednog dvadesetogodišnjaka u poređenju sa prosečnim osamdesetogodišnjakom nije nejednakost. Ali, različite šanse za socijalni život žena u poređenju sa muškarcima, ili dečaka iz crnačkih radničkih porodica u poređenju sa dečacima iz belih porodica bankara, mogu se smatrati nejednakošću. Kratko rečeno: nejednakosti su moralno neutemeljene hijerarhijske razlike koje je moguće izbeći.

Početkom marta, tokom posete premijera Gordona Brauna, predsednik Barak Obama neoprezno je spomenuo „tržišta u razvoju, poput Mađarske i Ukrajine,“ i rekao kako treba povesti računa da se problemi tih zemalja „ne preliju na naše obale“[1] Pa, teško da mi predstavljamo opasnost za Ameriku. S druge strane, Mađarskoj preti velika opasnost u periodu nakon 2010, zahvaljujući ogromnoj prezaduženosti velikih nacionalnih država – a to važi i za čitavu srednju i istočnu Evropu.

Povijest se u doba globalizacije događa kao proces preobrazbe lokalnih u translokalne prostore. Američki sociolog Roland Robertson prvi je upotrijebio termin glokalizacija. On govori o novim kulturalnim borbama za identitet unutar drukčije shvaćenog pojma lokalnog, teritorija, nacije, regije.
Ugledni liberalni mislilac sir Ralf Dahrendorf skeptički i s rezignacijom analizira svijet bez oslonca. Jedinu alternativu Dahrendorf vidi u povratku ideji slobode za sve državljane/građane svijeta. Kozmopolitizam i glokalizam nisu suprotnosti, nego jedini način djelatne borbe protiv dokinuća čvrstih identiteta u globalnome svijetu.
Namjesto lozinke koja je određivala McLuhannovo doba: Misli globalno, djeluj lokalno, ovo je vrijeme za: Misli glokalno, djeluj sada!